Korčula 2021

Od kako sam bio mali deca sam volio pecati na moru i ta ljubav traje oko 40 godina . Problem je što dosta rijetko imam priliku odvojiti par dana za ribolovne izlete . Sezona smuđa i štuke je bila kilava pa se mi tako neispecani te nedojebani dogovorišmo da bi mogli poslje nove godine potegnut malo do mora vidjet kako ribaje tamo dišu … i za čudo kad se dvoje ozbiljnih dogovore , odošmo .
Destinacija je Korčula , je da nismo mogli ubost dalju destinaciju u ovoj banana državi , jebga . Ćirin brat Ćiro se priženio na Pupnatu i ima dva čamca (jebga…čamca) na raspolaganju pa je jedino logično da se tamo vozimo oko 9 sati bez stajanja ne bi li bocnuli kakvu ribicu !
Ćiro vozi sa svojim passatom karavanom koji je ljepo pretovaren za par dana pecanja , sreča da nismo šaranaši ! Put prolazi vrlo brzo , život mi doslovno prolječe pred očima dok Ćiro priča na mobitel i zaobilazi kamione , ljepi se na 5 m pri brzini od 120 itd . Nemam šta srat za vožnju pošto znam od prije da je loš vozač , jedino me jebe što nisam popio normabel dva prije vožnje da mi se mišići opuste , ovako sam dobio upalu podgužnih miški od stiskanja nepostoječe kočnice na suvozačkom mjestu . Da veselje bude veče iza Zagreba počinje padat snjeg kojeg ima u sve večim količinama . Stajemo negdi kod Ogulina na kafi tu go ,a ja uzimam Paulaner ječmeni kad več nisam normabel , opušta me slično !
Ohrabren alkoholom svijet oko sebe gledam vedrije , a i vrijeme se popravlja poslje par tunela . Za čas smo oko Šibenika , a potom idemo ispod tunela Kobiljača , muški dio familije mi potječe sa vrha tog divnog brda na koje su pobjegli od turaka iz srednje Bosne prije par vjekova . Sreča da ih je Tito raselio u Slavoniju punu svinja i kruha !
Dva sata docnije smo oko pelješkog mosta za koji se toplo nadam da če ga nazvat Pelješki Most umjesto tuđmanov most (malo t nije tipfeler!) , ako moraju po hadezeovcu nazvat , navijam za Šeksa ! 🙂 Tek sad shvačam zašto je most potreban i koliko se moramo najebavat okolo kere za tih par kilometara puta . Zalutali oko neretve , Neum i eto nas na trajektu … Ubrzo i do Ćirine novogradnje na Pupnatu koji je smješten u srcu Korčule te se sa prozora baš i ne vidi more , jebga , očekivanja su mi uvijek bila največa mana ! Istovaramo mitologiju iz Slavonije i pribor za ribolov u podrum te se pozdravljamo sa domačicom pa sjedamo na kopanj ! Prvi dan smo kontali ne pecat al ipak nam vrag ne da mira pa odlazimo u neko selu koje gleda prema Dubrovniku probat koju lignju uhitit da imamo friških za sutrašnje avanture . iskreno nikad nisam mislio da ču lovit lignje sa jigging štapom od 100 grama niti sam mogao zamisliti kako to izgleda , peškafondo 100 grama i dvi lignjarice iznad , jebga , sad kontam igranku . lignje baš i nisu bile raspoložene kao ni vrijeme i struja . More teče brže nego Drava , a ni kiša ne pomaže pa nakon pive odustajemo . Ćiro kao dobar gazda i vodič se upisuje sa linjom , tako i treba , da ne mislimo da ne zna ! Odlazimo na večeru koja je bila vrlo ukusna te nastavljamo sa domačim crnim vinom kojem dajem ocjenu 8/10 . najbolje domače crno sa jadrana što sam probao u mom životu , a probo sam ih ohoho !

Ujutro se budimo rano , uodlično naspavani na friškom morskom zraku pa pičimo na ripnu , tamo je čamac za koji još nisam znao da se zapravo zove barka al o tom po tom . Ripna je mala usjeka u brdu do koje Čiro vozi ko manijak naravno jerbo ni ne zna drugačije . Istovaramo motor i stvari pa teglimo čamac 30tak metara do mora , uvala je tako pozicionirana da more tuče direktno u nju . Okoliš izgleda kao jebeno smetlište , ima smeća 100 meteri od obale , navodno stiže iz albanije,makedonije , grozno izgleda . Nateglili smo čamac u vodu i složili pribor te se veselo otisnuli na more puni nade , jutro je izgledalo čarobno obečavajuče za ribolov , malo sam pišnio u zimsko odjelo od sreče i uzbuđenja ,a Čiro je obavio br. 2 negde u kamenjaru !

Pičimo nekih 500 – 700 – 1000 meteri od obale i spuštamo kabure sa komadičem lignjinog kraka na udicama na oko nekih 60 meteri dubine , brzo prvi griz i arbun . Vrlo ljepa riba pedersko roze boje koju nisam baš lovio prije , mali su ali borbeni . Grizu svako malo , kad se maknemo s pozicije ono govno od kanjca se okaci ko mrtvo puvalo na udicu . Predivno je jutro bez daška vjetra , a valovi oko metra , veliki , mirni , blagi , uporni konstantni . Gledam u Čiru i bljeđi je nego što bi jedan đinđer trebo biti ,a meni kuva u želudcu . Čuo sam za pojam mrtvomorina ali mi je uvjek bio stran i smješan , doduše , više mi nije do smjeha nego do ispuštanja duše kroz nos .
Nakon arbuna imam dost dobar friz na storm gomoku kaburu od 120 gr i Okuma metaloid 140gr se savija do ručke , jebo mater ako nisam mislio da imam metrenu štuku na štapu . nije bila štuka ali joj je bio bratić po ponašanju . Nekaka morska ajkula drakula . Bori se ko luda ,a ja imam malu ručkicu na Morethan Branzinu , kud je mala tu je i aluiminijska , jebem ti bassart . Vatam zlo za rep i slikam se te ga puščam natrag u dubine Jadrana , na sreču morski pasi ne dožive sudbinu riba sa mjehurom koji im izleti kroz usta glede fizike promjene pritiska . Moram priznat da me malko opro adrenalin u kombinaciji sa dužom ribolovnom apstinencijom , veselje je potaklo želudac da ispolji ono što se mota več dva sata po njemu . Brumam tako more i slušam krajičkom uha Čiru kako se smije , jebiga , doče i on na red nadam se ! 🙂

Par arbuna dalje i ope mi nešt veliko sastavi kaburu , tiska dole al Morethan sa Sakurinom sensibraid 0,18 te Okuma seamax 0,38 ipak ide gore , teško ali konstantno gore . Još jedan Draganja , veči od prvog , guštam kao prase u blatu sa prasečim prostitukama ! Na površini radi pizdarije isto kao i klenovi , bio je miran sve dok ga nisam ufatio za rep , a onda ringišpil . Ne mogu vjerovati koliko te ribe mogu biti jake , kida mi predvez , kabura odlječe u pizdu materinu ,a ja ga ne mogu držati da odradimo fotku dvije . Nekako se slikam i vračam ga u dubinu Jadrana koji nije stao sa ovim sranjem od mrtvomorine pa ope ostavljam dušu preko pramca čamca . Nemam više što izbacit iz sebe pa bljujem kiselinu i žuč , dugo i gorko ! Grlo načeto alkoholom i cigarama mi gori u agoniji , želudac se veže u mornarski čvor nastojuć izbacit i zadnju kap tekučine iz sebe , a moj drug Čiro se cereka ko da nema sutra iako je i on bel ko krpa !

Pecamo arbune do podneva pa se pakujemo doma na ručak da ne uvrjedimo domačicu kašnjenjem ! Jebeni čamac moramo izvuči iz vode da ga more ne razbije od obalu , telimo se cent po cent , a kamara morske trave nasplavljena na obali nam ni malo ne pomaže !
Ručak je bio vrlo fin kao i Ćirina familija , punac , punica , šogori . Divni ljudi koji prakticiraju zajednicke ruckove sa dvi litre najboljeg vina svaki dan , doma to vidim samo nedeljom . Ne mogu reči koliko sam bio oduševljen ! Poslje ručka smo malko dremnuli pa oko 4tvorke krenuli gađat lignje . Ćiro ope vozi ko manijak do ripne , čamac kao da je otežao za bar 50 kila ,a jebena mrtvomorina ni malko ne djeluje slabije , pripremam se da če me ručak nažalost napustiti al jebiga , što se mora , nije teško !
Puštamo lignjarice do dnoa točno na mjestu gdje smo lovili arbune i nedugo nakon dobivam prvu pa drugu . Nije da mi je lov liganja nešt napet pošto nisu ribe niti su ni malo uzbudljive za lovit pošto se teško mogu boriti na štapu za krupnu ribu , jebiga, bar punimo kantu . Ćiro se upisao sa jednom predivnom pred kraj večeri i totalno mi je žao što slika nije bolje uspjela . Mokri prsti , mrtvomorina i umor čine svoje !

Završavamo dan sa ribolovom , teglimo čamac ponovo na obalu , teži je za još 50 kila al se ne damo ! Fina večera u nevjerovatno ugodnoj atmosferi , litar vinca i malo pivca je sve što mom napačenom tjelu treba da utone u san pravednika te hrče da Ćiro popizdi !
Ujutro je novo jutro (no shit sherlock) te ponavljamo sumanutu vožnju nizbrdo , tegljenje jebenog čamca u more , mrtvomorine nema , zamjenilo ju veseli mali valovi koji trenutno djeluju simpatično . Dan obečava i njušim dobar ribolov !
Ponavljamo pirke,kanjce koje ovaj put ne bacamo u more za galebove nego nosimo didu za dicu , a mali Ćiro je napravio dice jel je majstor ! Uz hrpu arbuna dobivam jednog pagra manjeg . Dan je ljep , ne bljuje nam se , ribe grizu (čist fin haiku). Ćiri baš i nejde jerbo na štapu ima inchuku sa debelim i prevelikom udicama te za moj ukus prezivcano cima stapom . Ja radim da pustim kaburu da lupne dno i dignem vrh 10 cm te ne diram nist sve dok se riba sama ne okaci,a okaci se svako malo posto ju decoy udice br. 2 onake tanke bocnu ko onaj Severinu na barci . Udice su konačno bocnule i nešt pošteno taj dan pa mi rola zuji ,a ribu ne mogu neko vrijeme odljepiti sa dnoa . Konto sam da je ljepi zubo stisnuo ali nakon nekog vremena pačenja od juče naglodanog kažiprsta (danas sam tutnuo tknob sa certatea) izranja divan pagar . Nikad nisam ulovio tako ljepu ribu kao ovu , peder roza je zakon ! Ne može se usporediti sa velikom palamidom koja dekne na površini al gušt je bio orgazmički ! Usput smo imali brdo nedefiniranih grizova i spadanja za koje krivim hobotnice , a onu koju sam pospremio na suvo .. e toj ne bi bio u koži , bogami ne bi ! ubijali ju oba tri dana , klali ju i boli u glavu i svast , nismo ju zaklali sve dok Ćirin šogi nije pokazao način kako vrlo jednostavno ubit božjeg živuljka sa bar 30 ubodnih rana na tjelu ! Uglavnom naučili smo za ubuduče , a hoba je jebiga bila fina sa školjkama na tjestenini ! (mucilo ju tolko da bi ju predlozio katoličkoj crkvi da ju proglasi mučenikom !)

Nadalje je bilo ope hrpa arbuna pa pred podne vučemo čamac ope vanka i pičimo na ručak . Ručak mi je srušio sve stereotipe o zatucanim i škrtim dalmatincima . Najfinija domača tjestenina sa mesom dostojna svake slavonske trpeze , Ćirina punica stvarno zna kuhat , vino sam več spomenuo pa nema smisla ! Režim nam je nevjerovatan . Baci čamac – pecaj – vadi čamac – klopa – baci čamac – …popodne i večer smo ope kratili sa lignjama , kao što rekoh meni nezanimljio ali Ćiru veseli pa i mene veseli . Uvatio je jednu koja mi je izbacila pol litra mora u jebeno oko sa par metara , popizdio sam nacisto . Nije pomoglo ni sto je Ćiro cjeli dan vozio i čamac ko manijak pa me more zapljuskivalo na krmi ko Rocco S. naivne tinejđerice (al več ste shvatili kako baja vozi!) .

Vadimo čamac te ponavljamo veceru , vino , pivo , hrcem gore nego prije i dolazimo do zadnjeg dana u jebenom raju ! neki jadni Pere je reko Ćiri da se posluži mandarinama iz vočnjaka uz ripnu . Suluda vožnja doli Ćiro me ostavlja na rokc fishingu te ode se bavit vocarstvom . Verem se ko jebena divokoza u obličju dikobraza po kamenim vrletima riskirajuc gol život krivim odlukama ,a takve donosim često . Spičko sam se samo jednomn na moju sreču te se spuštam do prve izgledne pozicije . jigpara od MC od nekih 20 grama leti u tri pizde strinine , spuscam je do dnoa pa derem skolski sa pokojim cimajem . Prvi zabac riba , drugi isto , treci takodjer … Tu ribu nisam ulovio nikad ali mi je odma bilo jasno , gušter . Samo oni , ništa drugo , bio bi zadovoljan i sa jebenom pirkom . Di god jig prođe gugiji i to je to…jebešga , Ćiro stiže te idemo porinut čamac natrag u more . Ne mogu ne primjetit da je passat sjeo do granice pucanja amortizera , jadnog Pereta dječica neče imat mandarinu za oljuštit ove zime ! 🙂
Dok Ćiru zove priroda po vrletima ja ljuštim mandarine i mogu reči da je pobro samo one najfinije , dječica neka sačekaju iduču sezonu mandarina , više Ćiri ne mogu uzeti za zlo .
Čamac bacamo natrag u more , grozota od valova , vadimo ga van pa se isto ponavlja popodne . Gušteri , vjetar … fenomenalan ručak i večera ! U ovih par dana sam se iskreno odmorio kao nikad u životu , što odmorio što se napeco riba , napaso oči i obljuvo do zadnje kapi !
Ćiro ima najbolju familiju koju sam vidio u životu , punac i šogi mu prave najbolje domače vino što sam probo , travarica im je najblaža , najpitkija i litra je bila premalo za iduči vikend !

PS. Ćiro koji loše vozi je Miroslav.
        Ćiro koji nas je ugostio je Josip (da vas ne buni).
        Ćiro peder je Miroslav Blažević.

Šima
Tomislav Šimunović
shima.dm@gmail.com