banner

Srijeda, 28 Ožujak 2018 15:10

1. Kvartal 2018 .

Nažalost , od prvog izlaska u ribe tamo krajem prvog mjeseca je vrjeme podivljalo i nije nam dozvoljavalo čak ni primisli o ribolovu , a opet morali smo rješavati pun kurac gluposti vezanih za ribolov i doslovno ginuti za ono malo što nam je ostalo na mutnoj i nevjerovatno visokoj Dravi .
Uglavnom prvi mjesec je bio u znaku sastančenja UO RŠU "Udice" i ZŠRU D.Miholjca , slikanja za natjecateljske iskaznice i opčenito raznorazne papirologije . Limeni čamac smo odvukli doma na facelifting pošto ga više nije bilo za gledati , a plava strela je ostala čamiti na dravi sa spremnom yamahom ako se vrijeme slučajno popravi . Usput kupujemo gumenog RIS-a 3 m od druga Japija da imamo lako prevozivi čamac za ligu i kupove .

 

Nat
Cijeli drugi mjesec je bio kilav , niti da dem pecati niti da u radioni pravim varalice , ideja za ovu godinu je puno više no inače . Veljača - kurvača kako bi rekli naši stari je ionako vrjeme kad se čeka treči mjesec i prvi boleni , klenovi ... bilo šta što bi razveselilo dužu apstinenciju od ribolova . Na moju veliku žalost prolječe je odgođeno do daljnjeg i nevjerojatne količine snjega padaju za ovo doba godine . Temperature su se spustile do -20 po noči , a čamci su nam vjerovatno puni vode . Kako vjerovatno ne bih našao budalu koja bi podržala moj mali plan da odemo vidjeti stanje čamaca po -10 i snjegu višem od jaja , odlazim sam sa lopatom za snjeg . Čiro je u armiji , Hrc u švabiji , a Albin negdje u pizdi strinini na nekom od belosvetskih oceana . Mogao sam se dovesti samo do carine gdje ostavljam auto i uskačem u čizme . Sa lopatom na leđima zviždim ko patuljak iz Snjeguzice i 7 patuljaka , vjerovatno nisam prizor niti za oči niti za uši . Od carine do čamaca postoji samo jedan trag srndača i jedino ja remetim prekrasnu ravnu bjelinu , sve mi je žao što je mobitel ostao na punjaču , a fotič nisam ponio , prizor je predivan .
Čamci su naravno puni vode koja se donekle zaledila i pokriveni sa oko metar snjega , voda je vrlo niska i biče jebački problem uopče sići dolje do njih . Spuštam se po Čirinom lancu koji mi se ljepi za prste i odkida površinske komadiče kože , rukavice naravno nemam . Ispražnjavam prvo Čirin pa nekako prelazim u svoj , motor je več opasno blizu vode i ne bi bilo ljepo da se voda smrzne u peti , ne bi bilo ni jeftino . Nekako sam izbacio i led i vodu i snjeg vanka te se gombam natrag u Čirin pa po lancu na obalu , u jednom trenu ostajem visiti ni na nebu ni na zemlji , malko sam ugazio u vodu ali ništa strašno .
Krečem ispraznit Hrvojev i Albinov čamac , staza uz obalu je skliska pošto jebeno belo govno nije dalo blatu ispod da se zaledi . Naslanjam se na lopatu kao na štap i ko deda koji se usro polako napredujem prema drugom čamcu . Naravno da sam zaboravio da je komšo Bruno iskopao stepeicu pored svog veza koju pogađam sa lopatom od prve . lopata je samo skliznula kroz zrak , a ja sa svih sto kila naglavačke za njom . Zaronio sam bez ispuštenog glasa , trebalo je par sekundi da mi pamučna jakna i trenerka popiju vodu i prestanu plutati , a počmu me vuči prema dnu . Plutajuče neverland čizme br 44 pune zraka također nisu pomagale pošto su mi dizale gora noge , aglavurdu gurale dolje . Jebena je sreča da mi je glava dimenzija kavih več je i šuplja pa sam solidno plutao . Pokušavam se popeti u Brunin čamac ali jednostavno ne mogu dignuti ruku dovoljno visoko , jakna imam osječaj da je teška kao olovo . Sreča je da je susjed spustio bočno sidro za koje sam se uhvatio i privukao obali . Ponovo hvatam Čirin lanac i penjem se gore na obalu sa par padova , nemam snage podiči se toliko težak ali nekako ispuzavam gore . Sve se ledi na meni u renu i do podnožja mosta hodam ko walkeri iz The walkong dead . Tu se pokušavam popeti na stepenice od mosta i skratiti put pošto mi je naglo postalo sumnjivo toplo , a to smo naučili iz priče Djevojčica sa šibicama od gosn. Hans C. Andersen – a da nikako nije dobar znak pošto se priča za djevojčicu tu završava . Penjem se na nekih 10tak strmih i zaleđenih stepenica te padam dolje ko kruška , ipak neču napravit međunarodni incident i riskirat da me jebeni mađari upucaju u leđa . Počeo sam trčati kroz dubok snjeg prema autu kolko su me noge nosile i tih 500 metara je izgledalo kao nemoguča misija . Do auta sam skoro dopuzao te bez imalo daha i snage u rukama par minuta pipkam i vadim ključeve od auta . u retrovizoru ljep prizor , lice mi je ljubičasto i plavo ,a obrve i brada nose oko pol kila leda . Gas doma i direktno pod tuš . Skinuti sleđenu jaknu je nemoguča misiji i obučen puštam da hladna voda curi po glavi i polako otapa robu . Imam dosta iskustva sa sličnim sranjima da ne puštam odmah toplu . Kad sam uspio odlediti jaknu , skidam se gol i imam što vidjeti , svaki kurčevi kapilar mi se skrozira kroz kožu te kontam da ču uodmah kod doktora , čim se zagrijem . pišo i jaja su apsolutno nestali , ostala je samo mala rupica kao naznaka gdje bi to trebalo biti . Sjedim pod tušem još neko vrjeme i puštam mlaku vodu te pomalo povečavam prema toplijoj . Koža mi se za čudo brzo vrača u normalu , a bogami se i osječaj u prstima i nosu . Pišo je također stidljivo provirio vanka . Puštam još topliju vodu i izlazim ispod tuša tek kad sam se počeo znojiti što je dobar znak da sve funkcionira kako treba . Tek poslje vrtim filmove o davljenu , nesvjesti i sprovodu , srečom da nisam sklon paničarenju kad je sranje .

camc

Nakon par dana snjeg se topi , a Drava diže rapidno , narašče sigurno 3 metra u plus i ponovo pičim do čamaca vidjet u kakvom su sranju . Isparaznjivam Čirin , svoj ,a Hrvojev nažalost glumi podmornicu sve skupa sa tohatsuom 20 . Čujemo se par puta i kontam da mi drugo kupanje nebili izvadio motor i poslao ga na servis ne gine . Na moju sreču , a njihovu nesreču su mudro zavarili motor za čamac pa se ne moram kupati niti se motor može skinuti na Dravi . Sutradana je akcija podizanja titanica na površinu , a dan poslje več tohatsu putuje u Koprivnicu kod deda Pište na oporavak . Srečom da znam starog vraga za kojeg mislim da nema boljeg majstora za vanbrodske motore . Sredio je tohatsua generalno . Snjeg je pao ponovo nakon otapljanja prvog naleta i sad mi je več svaki živac tanji od najtanje dlake kose . Mogu jedino konstantirati da je prvi kvartal u 2018. godini bio za goli kurac i da bi rađe prespavo zimski san nego ga ponavljao .
Nadam se da če nas 4. mjesec počastiti sa malo ljepšim vremenom i akcijom na vodi !

Objavljeno u blog