Nakon solidno odrađenog prvog kola Lige grabežljivaca iz čamaca na Rasinji je došao red i na drugo kolo koje se održavalo na Lešću , ljepoj ali nepotrebnoj akomulaciji Dobre u

selcu Trošmarija nedaleko Ogulina .
Pošto smo imali oko 5 sati vožnje krečemo u subotu ujutro ne bi li stigli se malo promuvati do Zagreba . Čim smo krenuli sam primjetio da mi je usb sa brdom piratske glazbe

ostao doma i odmah mi pada na pamet jedan stari pjesmuljak o bježanju od žena i dece koji ide ovako nekako ...
Meknite se se gorje
Da se bu videlo Zagorje
Meknite se se gorje
Idemo vu Zagorje

Crveni renđo po bregima juri
Zavoji ko valcer bečki
Vino nam niz gubec curi
Pišta i ja smo opet dečki
...
Plan je otići do Maguro pro shopa pa popiti pivce sa pajdašima starim i otići na vodu škicnuti stanje iste i čamca .
Put koji je nekad bio dosadan je sve manje dosadan zahvaljujuči vladi ove usrane države i MUPu . Nasrali su toliko kamera uz jebenu cestu da više ne pazimo na pješake nego

blejimo po jebenim rasvjetnim stupovima ne bi li spazili govno koje izgleda ko stari model mackintosh desktop kompijutera trknutog na stup . Puljić bleji u aplikaciju , a ja blejim

u njega , jebo pješake !
U Kutini smo se dočepali autoputa i pravac Maguro . Naravno da nas je garmin odveo na savski put prema dubravi od prve ... nakon malo najebavanja po gradu kojeg ne

poznamo ni jedan ni drugi nabadamo trgovinu i parking . Trgovina je za pojmove naše pripizdine vrlo respektabilno zdanje prepuno igračaka koje bi željeli imati . Ja sam se

počastio sa fenomenalnom čuvaricom od harta , molix ra shadovima i još nekim picabocama ,a Puljić sa novom caldiom ili luviasom . Onaj peršut mu je uvalio još i varivas špagu

... Vidimo da je vrag odno šalu i ako tako nastavimo nečemo imat za gorivo doma pa pokušavamo pobjeći što prije ali to nije moglo biti moguče pošto smo morali čekati da nam

gazda otprinta majice , a za to vrijeme sam bar škicnio jedan štap koji ču ubrzo posjedovati i dobio par informacija o smuđu na lešću u koje se nisam baš pouzdao . Daklem tvrde

da tamo love velike smuđeve na malecke gumice i ul što mi pomalo smrdi glede bar 25 godina iskustva sa smuđem posvuda . Glupa riba koja grize na baš sve ako je ispravno

prezentirano i voli po mom osobnom iskustvu veči pljen . No ...
Bežimo iz magura tj. pokušavamo na vrjeme stići vidjeti Krmpicu i Gorana u Cajtu , jebena rampa se ne diže na parkiralištu pa čekamo na sunjari bez klime da ju čiko opravi ,

jebem te živote .
Nekako se dotepamo do Cajta koji je vrlo pristojna birtijica sa odličnim izborom glazbe u današnje vrjeme cajki i kretena domače estrade . Krmpa nas parkira u dvorište , a goran

glumi 'hard to get' jumfericu makar vidim da je sretan što nas vidi ko čuko . Naručujemo summer ipu koja je odlična i lažemo o pecanju te nepristojno komentiramo ženski rod

koji prolazi ispred izloga . S tim dečkima mi je uvijek ljepo i ugodno se podružiti . Žao mi je što nisam opalio ni jednu sliku ali ču pokušati dočarati ugođaj !

Jebiga , ja nisam na slici pošto sam moro držat mobitel , a prednja kamera mi je nešt sjebana ili samo masna ...
Rastajemo se sa ovim finim momcima koje bi svaka mati za zeta poželjela i malko se vrtimo po Zagrebu jerbo sam glup i previše vjerujem garminu i nekako nabadamo autoput

prema moru tj. Ogulinu . bili smo gladni i preglupi da kupimo klopu pored cajta pa stajemo na odmaralište vukovina . Jebo sebe ako sam ikad pojeo odvratniji i skuplji gulaš . ne

može se nazvati ni goveđi gutaš neko kurac gutaš al ajd bar su trbuščići puni mesa upitne kvalitete pa možemo skoknuti prvo do vode . Vozamo se po nekim selima kojima je bog

i hr sabor rekao laku noć davnih dana , skoro ko da smo u srcu slavonije . Ovdje bi se doduše vrlo teško ili nikako snašli bez navigacije koja nas sigurno dovodi do mosta gdje su

parkirani čamci . Čamac nam je posudio Mario i isti je onaj od prije dvije godine , sječam se da je vrlo neudobno plitak ali zato ljuljav , a ovaj put kako je bio na suhom sadržavao

jednu koloniju crnih i jednu koloniju žutih mrava koji mi bude ne tako ljepa sječanja . Mrave smo riješili geneocidnim metodama pošto se nisu dali vanka pa čamac ubacili u vodu

i malko se proveslali do nosača mosta . Vidjeli nešto siće , jednog impresivnog linjaka kako baulja površinom i dva jata klenova koji su mi ličili na mjerske ribe . moglo bi biti

veselo s klenovima sutra pošto sam skeptičan na pecanje smuđa u podne sa svićom koja prži 30 po celziju . Jebešga , kako bude , ovaj put smo spremni na sve .

Vijugavom cesticom se drmuskamo u 3. brzini nekih 15tak km do Ogulina gdje spavamo u apartmanima Stipetić kao i prošle godine . Gazda u Enigmi plača piće pa konačno

pičimo pod tuš . Ljepljiv sam ko bukake princeza , jebem francuskog idiota koji je mislio da je pametno stavit kožna sjedala u teretnog kangooa , jebo ga i najlepši pas u selui

također da bog da !
Poslje osvježavanja u predivnom kupatilu se spuštamo natrag do birtije i nakoj pive kontamo da bi bilo pametno pojesti nešto ako mislimo usuti još koju u sebe , a svakako

mislimo ! Odlazimo u obližnju pečenjarnicu koja eto baš nije imala burger od janjetine koji sam željeo probati pa Puljić naručuje vratnu na žaru , a ja razočaran uzimam isto . Pive

stižu za minut , a puretina ili neki slični kurac od bjele šnicle koja definitivno nije vratina za desetak minuta . Šnicle koji kurac da su bile nisu tolko loše , salata nezačinjena

(doduše neko je trknuo malo crnog sirčeta ko da se vrabac sa proljevom pokakio u letu ) , a kruva nema uopče ... žao mi je što nismo se provozali do sabljaka i naručili platu kod

iveta .
Posle klope se nalazimo ope u Enigmi sa drugom M.C. koji nam vidno razjeban priča divnu i poučnu priču o hodanju pijan i gol po kući . (priča nažalost nije za širu javnost pošto

i djeca dolaze na blog) Stiže i cjela sudačka ekipa sa onim mikroinfluencerom Cindrićem na čelu pa serkamo i trusimo pive do dugo u noč . Makar im je klopa stvarno loša ličani

su svi odreda ljudine !

Ujutro pijemo kavicu sa par prvopristiglih ekipa i pičimo na jezero gdje smo očigledno došli zadnji . čamac nam je na vodi i rutinski slažemo stvari , od štapova trpam dva jača

HR za smuđeve , dva UL i jedan L ako je istina što mi oni Peršut napriča o maleckim gumama i sl .
Nova baterija od 120AH bi trebala biti dostatna za 6 sati vožnje po jezeru ali za svaki slučaj ubacujemo i staru pošto nam se ne vesla . Kasnimo nešto u startu glede sendvića koji

nam nisu dostavljeni (ličani imaju problem sa tom hranom ako več dovoljno nisam naglasio) , a kad su stigli startamo žestoko po gasu .
Mi se smještamo na mjesto gdje su nas domači uputili da je zlatno za smuđa i da uvijek daje ribu i bacakamo manje i veče gumice , marijovu rapalu kalikanu dun i na kraju se

upisujemo sa klenom od 24 cm koji je točno cent ispod mjere . Prije dvije godine smo imali problema pošto je veliki dio poplacije klena bio ispod dvadeset cm što je onda bila

mjera , a sad su malo porasli al smo mi zato digli mjeru na 25 ne bi li nam bilo što teže pošto očigledno volimo patiti ! Od smuđa ni malo "s" pa se okrečemo jedinoj mogučoj

taktici , vožnja uz obalu i nabadanje raspoloženih klenova koji su bili vrlo lošeg raspoloženja . Svako malo vadimo po kojeg al jeblimater svi ispod mjere . Nagledali se i bandara

poprilično al isto ko i klenovi - malecki za mjerske bodove . Tu me več hvata onaj osječaj panike i nervoze , sličan ko kad ti neko drži prst u dupetu i govori ti da budeš miran ...

užas .

Puljić rutinski prizemljuje još jednog ne znam kojeg po redu i djeluje malo veči pa koristimo i meredov ... dvajstsedam jebenih centi nas je razveselilo ko zvečka malu decu !

Otvaramo po pivu svaki i puno lakše duše nastavljamo gađati obalu u pokušaju dobivanja druge ribe ovih velebnih gabarita za ovo jezero . večina ekipa nema ulov ,a samo za

dvije znamo da su bolji od nas za picabocu i svaka mjerska riba znači prvo mjesto pa je non stop napeto ko u tvornici tregera .

Vrjeme neumoljivo prolazi , a mi se više ne možemo sastati sa mjerskim klenom , na prvu naoblaku se vračamo na mjesto gdje je smuđ izgledan i nakon nekog vremena imam

griz na manju glavinjaru koju bacam glede 5-10 metara dubine oko nas ali mi riba otpada pred čamcem , ništ veliko ali svejedno pizdim . Ubrzo dobivamo jednog pa još jednog

smuđa joji su jebli majku još manji od oni klenova ispod mjere . Naoblaka se pretvara u kišu , a počinje i gmljavina pa se strateški odmičemo od dalekovoda koji nam je iznad

glava da ne bi zasvjetlili ko krjesnice . Do kraja natjecanaja se ne dešava ništa i sve ekipe dolaze vidno razočarane na startnu poziciju . Nakon što sam vidio Kuzminu tužnu facu

kontam da smo u medalji i nismo sjebali ovo kolo kao ni prošle pa mirno možemo dočekati jesenjski dio sezone koji se igra prvo na našoj Staroj Dravi u Mioljcu .

Mokri i gladni se vračamo u Enigmu na proglašenje i klopu . Svi su umorni i pomalo razočarani , samo 5 ekipa je upisalo mjerski ulov na liste . Toplo se nadam da če iduče kolo

svi imati upis !

Na kraju moram pohvaliti roštilj gosp. Stipetića koji je osvjetlao bar malo obraz svim ličkim kuvarima i kuvaricama ! Klopa za umorne i gladne mladiće i djevojčice je bila odlična i obilata ! Taman uvertira za tuš i dug povratak doma pun kiše , nervoznih čeha po autoputu i oni jebeni kamera što nam MUP postavi da nas jebu na svakom kilometru ceste !